Jučer sam počeo pisati o ovoj temi i brzo je postalo predugo za jedan post. Dakle, danas dolazi druga polovica moje novele o skladištenju ručnog alata.Kliknite ovdje da biste se vratili na 1. dio.
Drvene kutije za alat, kao što je opisano u jučerašnjem članku, postoje stotinama godina. Stolari i ormari za alat za graditelje stolarija uobičajena su vrsta škrinje za alat od tvrdog drva. Od prijelaza u 18. stoljeće ovaj oblik postaje sve rašireniji. Ovaj je ormarić bio idealan za prijevoz alata na seminare ili demonstracije, kao i za držanje specijaliziranih alata i viška. Škrinja je bila točne veličine i čak potpuno natovarena, mogla sam je sama podići u stražnji dio auta.
Ovo je moja malena zelena škrinja s alatom bila je izvrsno rješenje za prijevoz moje opreme. Bio je prave veličine za ono što mi je trebalo za nastavu. Nije bio toliko velik da ga ne bih mogao pomaknuti ili podići. No, nisam ga koristio za čuvanje svih instrumenata koje sam redovito koristio dok nisam putovao. U ovoj škrinji sam držao samo preljev i povremeno koristio specijalizirane instrumente. Alati koji su se redovito koristili držali su se odvojeno. Moja obitelj i ja prodali smo kuću 2015. i preselili se na sadašnju lokaciju. Moja prethodna trgovina, iako skromna, bila je klimatizirana. Moja radnja je morala biti preseljena u staru šupu s propuhom na našem novom posjedu. Prvo sam pokušao prenamijeniti zidne ploče s alatom iz moje prethodne trgovine (više o onima u nastavku). Međutim, odmah sam otkrio da je prastara struktura s propuhom jednaka vlazi i hrđi za predmete od željeza. Trebao mi je bolji način za pohranu dragocjenog ručnog alata. Manja stolarska škrinja s alatom jednostavno nije mogla primiti sav moj alat. Pa sam odlučio konstruirati kutiju s alatom u punoj veličini. Zadnjih šest godina radim samo iz ove škrinje. Općenito, to je zadovoljavajuća opcija za pohranu. Alati su zaštićeni od prašine i hrđe u zraku. Razumno je uredno, iako blagajne ponekad postanu neorganizirane (više o tome u nastavku). Vidim kako bi ovakva zaključana škrinja bila idealna za zajedničku radionicu.
2016. sam napravio ovaj ormar za alat u punoj veličini. Od tada mi je služio kao jedino sredstvo za pohranu ručnog alata. Masivan je (br. 4 ravnina za glačanje za veličinu) i golem. Kad je prazan, jedva ga dignem. Dvije snažne odrasle osobe jedva ga mogu podići kad je potpuno natovaren.
Ali ovi ormari nisu bez svojih nedostataka. Prvo i najvažnije, kutije s alatom u punoj veličini sve su od prijenosnih. Da mi prsa nisu na kotačićima, bila bi nepomična dok su puna alata. Mogu ga pomicati na kotačićima. Međutim, kad je ova škrinja puna, potrebne su dvije snažne odrasle osobe da je odnesu s tla.
Za ovu fotografiju naručio sam gornju kasu ormarića. Čini se da je ovdje uredno. Za tjedan dana će sličiti slici ispod. Spojnica br. 8 na dnu škrinje trebala bi vam dati ideju koliko je ovo čudovište veliko.
Moj treći ljubimac je držanje najčešće korištenih blanjalica i pila na dnu ormarića. Suđeno mi je da radim tako što ću izvaditi alat koji mi treba i držati ga na klupi. Ovako ne mogu raditi. Ne volim imati hrpu alata na svom radnom stolu. Staju mi na put, a ja ih rušim na tlo i ozljeđujem ih. Kad ne koristim svoje alate, volim ih spremiti na sigurno. Dno škrinje je loše mjesto za držanje alata kako ja radim.
Označim dasku i onda je pilim dok lomim građu. Zatim sam označio drugu ploču i primijetio je. Kad završim piljenje daske, volim odložiti pilu i označiti sljedeću dasku. Zatim, dok pilim, odložim kvadrat i olovku. Kada je vaš alat pospremljen na dnu škrinje, to je užasan način rada.
Ovako obično izgledaju blagajne u ovoj škrinji. Kada se kase premještaju, alati su nagomilani jedan na drugom i zveckaju okolo i udaraju jedan u drugog. Slično tome, kada planiram grubo piljenu površinu daske, počinjem s ravninom utičnice, a zatim prelazim na ravninu pokušaja. Također često ispitujem ploču namotanim štapićima. Mogu ostaviti i avione i motke na stolu ako su mi daske malene. Ipak, ako su ploče veće, alati koje ne koristim smetaju. Znam da bih trebao držati nepotrebne alate na polici ispod klupe kada se ne koriste. No, ta je polica već pretrpana smećem, ne ostavljajući mjesta za avion i motke. Pa se vraćaju u kutiju dok nisam spreman za njih. Još jednom, ovo je neučinkovito.
Obožavao sam svoj maleni ormarić s alatom za dodatke i specijalizirane instrumente. Moj primarni alat tada je visio na kukama i stajao na zidnim policama. Nisam svaki dan koristio ormarić s alatom. Ali, nakon 6 godina rutinskog rada s ormarićem pune veličine, to nije moja omiljena konfiguracija. Neki ljudi uživaju vježbati svoja prsa. Ja jednostavno nisam jedan od njih.
Ormar za alat
u nizozemskom stilu Prema Christopheru Schwarzu i Megan Fitzpatrick, nizozemski ormar za alat postao je popularno rješenje posljednjih godina. Oblik je vjerojatno star koliko, ako ne i stariji od tipične engleske škrinje s alatom. Nemam saznanja iz prve ruke o ovom obliku. Ipak, u teoriji bi trebao imati identične prednosti i nedostatke kao engleski okvir.
Za početak, budući da se radi o zatvorenom sustavu, pomoći će u izbjegavanju zadržavanja prašine na alatima, čime se smanjuje korozija. Drugo, trebao bi ostati prilično dobro organiziran. Većina primjera koje sam vidio daleko su strukturiraniji od engleskog alatnog okvira. Vjerujem da je jedan od razloga za to taj što im nedostaju klizne kase engleskog ormarića. Čini se da su ove kutije daleko prenosivije od engleske kutije u punoj veličini.
S negativne strane, relativno su male veličine. Iako sam siguran da mogu držati mnogo alata, njihovi zidovi imaju samo toliko prostora. Ako je kapacitet kompleta premašen, potrebno je više rješenja za pohranu. Također, iako nikad nisam radio iz jedne, mislim da nije puno praktičnija od engleske kutije.
Ove kutije su intrigantan i obećavajući izbor za manju opremu koja mora biti prenosiva, po mom mišljenju. Vjerujem da bi se mnogi drvoprerađivači složili sa mnom samo na temelju svoje popularnosti. U ne tako dalekoj budućnosti namjeravam se i sam poigrati dizajnom.
Ormari za ručni alat na zidu
Elegantni zidni ormarići za ručni alat relativno su nov dizajn. Najpoznatiji primjer zidnog visećeg ormarića za ručni alat je onaj koji je krajem 1800-ih napravio HO Studley. Mnogi stolari danas imaju za cilj dizajnirati vlastite fantastične ormare za ručni alat. Što se tiče organizacije, viseći ormarići nadmašuju podne komode. Većina zidnih ormara za alat uključuje prilagođene vješalice i držače alata kako bi alati bili sigurni i sigurni. Budući da su alati postavljeni na zid, oni su također na prikladnijoj visini za doseg od podne škrinje. Dok se alati ne koriste, vrata se mogu zatvoriti da se prašina ne taloži.
Ipak, tu za mene prestaje korisnost ormarića s alatom. Negativne strane ormara s alatom, po mom mišljenju, nadmašuju njegove prednosti. Prvo i najvažnije, zidni ormarić za alat nije pomičan. Čak i ako je postavljen na francuski klin i lako se skida sa zida, nije prenosiv.
Drugo, teško ga je mijenjati ili rasti. Ovo bi moglo biti korisno ako ste zadovoljni svojim trenutnim priborom i ne želite ga zamijeniti. Ako kasnije želite dodati alate u ormarić, morate ih pripremiti prilikom izrade. To nije uvijek lak zadatak. Nekoliko drvoprerađivača eksperimentira s različitim područjima zanata. Kada, na primjer, napravite ormarić, možda vas neće zanimati izrada stolica. Ako u budućnosti želite eksperimentirati sa stolicama, u vaš ormarić možda neće moći stati dodatni alati. Vrata su treća stvar koju prezirem kod ormarića za alat.
Vrata bi mogla biti manji problem ako svoj ormar objesite dalje od radne površine. Vrata ormara, s druge strane, izuzetno su nezgodna ako se ormar nalazi neposredno iznad vašeg radnog stola. Ako konstruirate na radnom stolu i trebate otvoriti vrata ormarića, morate pomaknuti ljepilo prema gore. Nakon što su vrata otvorena i završite za taj dan, morate pomaknuti ljepilo prema gore da biste ih zatvorili. Ako ne zatvorite vrata, ormarić neće spriječiti nakupljanje prašine na alatima.
Neki drvoprerađivači obožavaju svoje ormare s alatom, videći ih kao više od mjesta za držanje svoje opreme. Koriste ih kako bi pokazali ne samo svoju kolekciju alata, već i svoju stručnost s tim alatima (pogledajte ormarić s alatom koji je napravila moja prijateljica Shannon Rogers za primjer). Oni provode mnogo sati planirajući i stvarajući svoj hram od skupih, egzotičnih materijala. Ne mogu kritizirati ova umjetnička djela zbog onoga što jesu - mogu biti zapanjujuća. Ipak, s funkcionalnog stajališta, ormarić s alatom mi se ne sviđa.
Odlaganje ručnog alata na zid
Postavljanje ručnog alata na zidove je stariji način skladištenja od bilo koje gore navedene opcije. Ali nisam istinski cijenio zidno skladište sve dok se nismo preselili u naš treći dom. Kao što je već rečeno, prostor je bio ograničen kada sam se prvi put preselio u Logan Cabinet Store 2005. Moj radni stol zauzimao je oko 20 posto dostupnog prostora u prostoriji, koja je bila samo 7 stopa sa 13 stopa. Ali, osim vrata, postojao je samo jedan mali prozor, ostavljajući mnogo prostora na zidu. Dakle, učinio sam ono što su učinila mnoga predindustrijska poduzeća i stavio svoj alat na zid.
Koristio sam ovu tehniku gotovo deset godina i cijenio sam koliko je praktična. Plitki stalci, poput onih za dlijeta i žljebove, bili su obješeni nisko kako bi se olakšao pristup. Pile su bile prikladno pričvršćene na kuke, što je omogućilo brzo i jednostavno uklanjanje i zamjenu. Dublja polica za odlaganje postavljena je visoko kako bi se izbjeglo ometanje rada na stolu. Trenutno mi je to bila idealna opcija.
Ipak, kao i kod svakog drugog rješenja, zidni prostor za pohranjivanje nije sve i kraj svega za svakoga. Nedostaci odlaganja alata na zidu su također prisutni. Alati će prvo postati prašnjavi. Prašina je još gora ako u prostoru koristite strojeve i električne alate, osobito brusilice i stolnu pilu. Ali, čak iu trgovini samo ručnim alatima, ručni alati će postati prašnjavi. Redovito korištenje instrumenata ublažava većinu problema koji se mogu pojaviti. Alat koji se ne koristi često čistite redovito nauljenim ručnikom.
Još jedan nedostatak zidnog skladišta je količina prostora koji zauzima iznad klupe. Ako je vaša klupa uz isti zid kao i vaši alati, to može biti problem. Kao što sam već rekao, zbog toga ne volim zidne ormare s vratima. Neka donji prostor za pohranu bude što je moguće plići kako bi se prilagodio zahtjevima za prostorom. Alati ne smiju stršati iz zida više od 6 inča. Treći prigovor koji se odnosi na zidno skladištenje je potreba napuštanja klupe kako bi se nabavio i zamijenio alat. Ovo mi nema smisla. Nije problem osim ako je vaša radionica ogromna i radni stol udaljen od zida. Sve što trebam učiniti sa svojim trenutnim aranžmanom je okrenuti se i alati su tu. Ako morate hodati toliko daleko da dođete do ručnog alata, razmislite o tome da svoj radni stol približite alatima.
Primarni problem koji imam sa zidnim spremištem je to što se uopće ne može pomicati. Vodim seminare i povremeno putujem radi demonstracija. Ne mogu donijeti zid alata sa sobom. Stoga ću morati pronaći drugi način za prijevoz svog alata. Mala engleska škrinja s alatom izvrstan je izbor za to.
Moje trenutačno rješenje za pohranu ručnog alata
Nakon godina eksperimentiranja s različitim pristupima, vjerujem da sam konačno pronašao način pohranjivanja ručnog alata koji mi najviše odgovara. Moje općenito mišljenje je da ne postoji savršen odgovor za svaki alat ili trgovinu. Imajući to na umu, reorganizirao sam svoje spremište ručnog alata kako bi bolje odgovaralo mojoj trenutnoj radionici i kompletu alata.
Ručne pile i blanje bile su prve alatke kojih sam se odlučio uhvatiti u koštac. Obožavao sam imati pile i blanje na zidu tako blizu mog radnog stola u mojoj prethodnoj radnji. Bilo ih je jednostavno nabaviti i vratiti im se između korištenja. Za moje radne navike, zidno pohranjivanje ove opreme je jednako postavljanje kao i pohranjivanje. Tako sam napravio novu kasu za svoje ručne pile i police za svoje avione.
Čini se da je moja kutija s alatima u neprestanom tijeku. Više volim otvorene police, jednostavne klinove i zidno spremište koje se lako konfigurira. Još uvijek radim na svojim manjim alatima, kao što su ugaonici, mjerila za označavanje, dlijeta i alati za bušenje. Imam osnovni plan za te vrste alata, ali to će zahtijevati neke modifikacije radnog stola. To je tema za drugi dan. Što se tiče problema prenosivosti, još uvijek ga moram riješiti. Ovog proljeća držat ću predavanja i morat ću sa sobom u školu ponijeti mali alat. Moja mala engleska kutija s alatom bila je idealna za ovakve vrste putovanja, ali sam je u međuvremenu prodao. Ali vjerujem da ću iskoristiti priliku da napravim skromnu škrinju s alatom u nizozemskom stilu za eksperimentiranje. Dok je škrinja na engleskom bila primjerena, vjerujem da nizozemska verzija nudi više prostora za organiziranje.
